Abstract | LPR označava povrat želučanog sadržaja iz želuca kroz jednjak u farinks (ždrijelo) i larinks (grkljan). Iako je prepoznat kao bitan uzrok respiratornih bolesti, dijagnostika LPR-a nije jednostavna i predstavlja izazov. Smatra se da 1 od 5 djece boluje od LPR-a, što je slično prevalenciji LPR-a u odrasloj dobi, koja iznosi 18 %. Unatoč tome što se pojavljuje više od 40 godina u literaturi, još uvijek nije dostatno definiran, zbog čega je i dalje često neprepoznat javnozdravstveni problem na globalnoj razini. Specifični čimbenici koji utječu na razvoj LPR-a su visoke razine stresa, kasni, nezdravi obroci i druga negativna zdravstvena ponašanja. Laringealna patologija posljedica je manje količine refluksata i bolesnik osjeća tegobe tijekom dana, zbog ĉega se LPR još naziva i ''tihi'' refluks. Iako se može smatrati fiziološkom pojavom, uglavnom se otkriva pojavom određenih tegoba i simptoma. Neki ovu bolest nazivaju ekstraezofagealnim komplikacijama GERB-a. Utjecaj LPR-a može se očitovati simptomima povezanim sa usnom šupljinom, grkljanom, dušnikom i ždrijelom. Pepsin i želučana kiselina u grkljanu, ždrijelu, usnoj šupljini i dušniku izazivaju različite simptome. Bolesnici se žale na kronični, bolan kašalj, grlobolju, promuklost, reaktivne dišne bolesti, postnazalnu sekreciju, karijes, pojačano lučenje sline, ali i karcinomi grla. Liječenje i dijagnostika LPR-a posljednjih je godina znatno unaprijeđena. Zahtjeva multidisciplinaran pristup bolesniku, a tim se sastoji od otorinolaringologa, logopeda, gastroenterologa, psihijatra, psihologa, nutricionista, medicinske sestre te po potrebi drugih stručnjaka. Sukladno napretku dijagnostike, povećava se broj spoznaja o uĉinku refluksne bolesti na razvoj raznih drugih bolesti ždrijela i grkljana. Zdravstvena njega oboljelih od LPR-a je kompleksna i zahtjevna te podrazumijeva suradnju multidisciplinarnog tima u kojem se posebno ističe uloga medicinske sestre koja svakodnevno boravi uz bolesnike, educira ih, pomaže i motivira na napredak. Pravovremeno i pravilno dijagnosticiranje bolesti i odgovarajuće metode lijeĉenja su ključni čimbenici za postizanje pozitivnog ishoda i poboljšanje kvalitete života oboljelih. |