Ženski spolni organi dijele se na vanjske i unutarnje. Vanjski spolni organi žene čine stidnica (lat.vulva) i dojka (lat.mamma), dok u unutarnje spadaju rodnica (lat.vagina), maternica (lat.uterus), jajovod (lat.tubae) i jajnici (lat.ovarium). Oplodnja ili spajanje muške i ženske spolne stanice započinje u jajovodu. Oplođena jajna stanica odlazi iz jajovoda u maternicu. Dijeljenje oplođene jajne stanice počinje odmah te paralelno dolazi do raznih hormonalnih promjena (4). Razne hormonalne promjene koje se događaju služe kako bi se održala trudnoća i omogućio sam porod. Kroz 40 tjedana (280 dana) fetus se razvija postepeno od nekih primitivnih dijelova do pojave formiranih organa i kostiju (6). Porođaj se dijeli na četiri porođajna doba (3). Tijekom planiranja cjelokupne zdravstvene skrbi trudnice potreba je perinatalna zaštita u koju spada antenatalna, partalna i postpartalna (5). Svaka žena ima pravo na vlastiti izbor tijekom poroda (7). Tijekom odabira mjesta za porod, postoje razna mišljenja, prednosti i nedostaci o kojima se vode mnoge rasprave. Svaka žena ima pravo na odabir mjesta za porod, ukoliko time ne ugrožava svoj i djetetov život. Cilj istraživanja: Ispitati stavove i znanja trudnica o trudnoći i porodu. Ispitati stavove o nekim medicinskim postupcima. Utvrditi da li postoji određena povezanost između onih koje biraju porod kod kuće i u bolnici. Ispitanici i metode: U istraživanju preko anonimnog anketnog upitnika sudjelovalo je sveukupno 468 trudnica. Anketni upitnik je podijeljen u tri zasebna dijela koja su statistički obrađena. Rezultati rada: Rezultati rada pokazali su da trudnoća i njeno planiranje uvelike ovise o zaposlenosti i bračnom stanju. Većina ispitanica ima pozitivno mišljenje o zdravstvenim radnicima i njihovim postupcima. Veći je broj onih ispitanica koje smatraju da je današnji problem promjena kulture rađanja i premalo povjerenje u ženu i njezino tijelo. Podršku ispitanice smatraju veoma bitnom što ukazuje i velik broji onih koje podršku doule smatraju veoma važnom. Također većina njih bitnim smatra upoznavanje osobe koja vodi porod. Veći je broj onih ispitanica koje bi rodile u bolnici, a kao razlog navode sigurnost, dok je manji je broj onih koje bi rodile kod kuće, a kao glavni razlog navode loše prijašnje iskustvo u bolnici. Zaključak: Neka istraživanja govore da je porod kod kuće relativno siguran ako se radi o normalnoj trudnoći, no samo na individualnoj osnovi. Dokazano je da planiran porod kod kuće sa niskorizičnom trudnoćom koju vodi visoko obrazovana osoba ima postotak niskih intervencija i jednaku stopu neonatalne smrtnosti kao i porod u bolnici. Druga istraživanja tvrde sasvim suprotno, te porod kod kuće smatraju preopasnim i prerizičnim. Tijekom poroda u kući žena ima veću socijalnu potporu, manja je stopa medicinskih intervencija, veća je prisutnost bliskih osoba. Žene koje odabiru porod kod kuće imaju veći vjerojatnost da iskuse prirodan vaginalan porođaj nego one u bolnici, no bolnica je najsigurnije mjesto za majku i dijete ako dođe do nekih komplikacija. Visoka razina zdravstvene njege i prisutnost visoko obrazovanih ljudi u bolnici je dostupna, dok je to kod porodu u kući nešto drugačije i teže. Potrebno je uspostaviti dobar odnos i komunikaciju između medicinskog osoblja i rodilje. Svaka žena ima pravo na vlastiti izbor rodilišta i osobe koja joj vodi porod.