Politrauma je jedno od najkompliciranijih stanja u hitnoj medicini koje se definira kao istovremena ozljeda najmanje dvije tjelesne regije od kojih najmanje jedna ozljeda ili kombinacija više njih životno ugrožava pacijenta, a tu istu definicijuprvi je definirao Harold Tscherne, 1984. godine. Politraumaje prisutna u 3 – 5 % svih ozljeda, a stopa smrtnosti zadobivenih politraumatskim ozljedama iznosi 25 – 35%. Danas se znatno ulaže u opremu i edukaciju izvanbolničkih i bolničkih medicinskih timova koji sudjeluju u zbrinjavaju politraumatiziranog pacijenta od terena pa do njegove rehabilitacije. Timovi izvanbolničke hitne medicinske pomoći zbrinjavanje moraju odraditi unutar ˝Zlatnoga sata˝, a tim hitne pomoći na terenu ima ˝Platinastih 10 minuta˝ za brzi pregled pacijenta i donošenje odluke. Dobra komunikacija između izvanbolničkog i bolničkog tima omogućuje brzu i kvalitetnu izmjenu informacija o pacijentu i pripremu tima na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu za prihvat pacijenta. Kod zbrinjavanja politraume potrebno je pridržavati se algoritama kako bi se smanjile pogreške i komplikacije. Također, u procjeni i zbrinjavanju uvelike pomaže uporaba ocjenskih ljestvica koje daju uvid u stanje svijesti i težinu ozljede. Svaki pacijent prolazi ABCDE pristup i brzi trauma pregled. Vođeni ovim pristupom, svaki član tima koji zbrinjava pacijenta zna koji mu je zadatak. Ovisno o ozljedi i stanju pacijenta, provode se odgovarajući dijagnostički i terapijski postupci s ciljem sprječavanja hipovolemijskog šoka, te se na kraju pacijenta zbrinjava u operacijskoj sali i / ili u jedinici intenzivnog liječenja.Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u zbrinjavanjupolitraumatiziranog bolesnika zato jer kao koordinatori tima za njegu moraju definirati i odrediti prioritetnu skrb koja će se provoditi i uspostaviti preventivu i mjere liječenja.