Do nedavno se problem učenika s posebnim potrebama rješavao smještajem učenika u posebne, njima prilagođene ustanove. Takvi učenici su bili diskriminirani. Danas se sve više radi na integraciji učenika s posebnim potrebama u redovne osnovne škole uz posebne, individualizirane programe za učenje, te uz pomoć asistenta ili pomoćnika u nastavi. Učenici s teškoćama u razvoju su učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima, autistični učenici, slijepi i slabovidni učenici, gluhi i nagluhi učenici, učenici s poremećajem govora, glasa i jezika, učenici s motoričkim poremećajima, učenici s kroničnim bolestima, učenici sa smetnjama u ponašanju, učenici s poremećajem pažnje te učenici sa specifičnim teškoćama učenja. U skupinu učenika s posebnim potrebama spadaju i daroviti učenici kako bi im se omogućio razvoj iznadprosječnih sposobnosti. Pojam integracija odnosi se na povezivanje dijelova u cjelinu i od tog značenja polazi odgojno-obrazovna integracija. Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva uvažavanje različitosti svakog pojedinca te prilagodbu obrazovnog sustava i školskih ustanova potrebama, mogućnostima, sposobnostima i interesima svojih korisnika kako bi osobnost svakog pojedinca došla do punog izražaja. Razlika između integracije i inkluzije je ta što se pod inkluzijom podrazumijeva obrazovanje svakog učenika u jednakim uvjetima, u skladu sa sposobnostima i izjednačavanje njihovih prava, a integracija se odnosi na uključivanje učenika s posebnim potrebama u redoviti sustav školovanja. Učenici s posebnim potrebama koji su integrirani u redovne osnovne škole rade po prilagođenim programima. Mnogim učenicima s posebnim potrebama je potrebna dodatna pomoć koju im pružaju asistenti, odnosno pomoćnici u nastavi. važno je učenika osposobiti za situacije u daljnjem životu, a nastavni plan i program usmjeravati prema ostvarenju tih sposobnosti.