Hipotireoza je najučestaliji poremećaj funkcije štitnjače i bolest s drugom najvećom incidencijom u području endokrinologije, odmah poslije šećerne bolesti. Glavno obilježje hipotireoze je smanjena razina hormona štitnjače, trijodtironina i tiroksina, u kombinaciji s tipičnom kliničkom slikom koju najčešće karakterizira suha koža, umor, pospanost, usporenost govora, promuklost i bezvoljnost. Može se javiti u svakoj životnoj dobi, a najčešće se dijagnosticira među starijom populacijom. Iako simptomi mogu biti vrlo izraženi u mlađih ljudi, kod starije populacije oni su najčešći atipični i suptilni. Manjak joda u prehrani najčešći je uzrok hipotireoze i gušavosti u siromašnim dijelovima svijeta dok je u razvijenim dijelovima svijeta najčešći uzrok hipotireoze kronična autoimuna upalna bolest štitnjače poznatija pod imenom Hashimotov tireoiditis čije je glavno obilježje kronična limfocitna infiltracija parenhima štitnjače. Vrlo rijetko, hipotireoza može biti uzrokovana poremećajem rada hipofize ili hipotalamusa. Laboratorijska dijagnostika hipotireoze temelji se na analizi i mjerenju razine tireotropnog hormona, trijodtironina, njihovih slobodnih frakcija i na detekciji prisutnih tireoidnih autoantitijela. Liječenje hipotireoze temelji se na na supstitucijskoj primjeni levotiroksina, sintetskog oblika tiroksina. Medicinska sestra kao član zdravstvenog tima koji provodi najviše vremena s bolesnikom ima veliku ulogu u edukaciji i prevenciji mogućih komplikacija hipotireoze.