Autistični poremećaj je pervazivni razvojni poremećaj čiju kliničku sliku čine poremećeno socijalno ponašanje, govor i mišljenje te stereotipije, ograničeni interesi i aktivnosti osobe s autizmom. Autizam se pojavljuje u prvih godine života, dijete je često neobično već od dojenačke dobi, a roditelji se prvo zabrinu zbog kašnjenja u razvoju govora ili potpunog izostanka razvoja govora. Djeca s autizmom često imaju i intelektualne teškoće, a u razdoblju puberteta može se pojaviti epilepsija što dodatno pogoršava opće stanje osoba s autizmom. Sama etiologija poremećaja nije još do kraja poznata, a vjerojatno je riječ o više različitih uzroka koji daju sličnu kliničku sliku. Iako uzroci mogu biti razni, potrebno je što veći napredak u razvoju kod djeteta s autizmom. DSM-IV pervazivne razvojne poremećaje pod šifrom F84. dijeli u sljedeće potkategorije: autistični poremećaj, Rettov poremećaj, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov poremećaj i pervazivni razvojni poremećaj neodređen, uključujući i atipični autizam. Pristupi i programi koji se najčešće spominju su: TEACCH pristup, PECS sustav, PBA pristup, RIO/floortime model, itd. Od 2014. godine za dijagnosticiranje se koristi DSM-V dijagnostički priručnik, koji više ne razlikuje dijagnostičke entitete autistični poremećaj, Aspergerov poremećaj, Rettov poremećaj i Dezintegrativni poremećaj, već se oni smatraju jednim poremećajem – poremećajem iz spektra autizma, a položaj pojedinca na spektru jasnije je određen stupnjem 1, 2 ili 3. Važno je uključiti roditelje u edukacijsko-rehabilitacijske postupke koje prolazi njihovo dijete. Roditeljima je potrebno razumijevanje, pomoć i empatija od strane stručnjaka, a dobra suradnja roditelja i stručnjaka korisna je za obje strane i zato joj treba težiti. Roditelji, odnosno majke djece s poremećajem iz autističnog spektra susreću se s velikim izazovima u odgajanju svoje djece.