Parkinsonova bolest definira se kao neurodegenerativna bolest koja nastaje zbog nedostatka neurotransmitora dopamina. Simptomi bolesti pojavljuju se nakon što propadne više od 50 % dopaminergičnih neurona u tzv. crnoj tvari. U svijetu se procjenjuje da od Parkinsonove bolesti boluje 7 do 10 milijuna ljudi. Učestalost bolesti povećava se s dobi, ali bolest sve više i zahvaća mlađu populaciju. Razlikujemo 3 tipa Parkinsonove bolesti, a to su: Idiopatski Parkinsonizam, Sekundarni Parkinsonizam te Parkinson Plus Sindrom. Bolest nije moguće prevenirati, ali naglašen je utjecaj okolinskih i genetskih čimbenika. Čimbenici koji dodatnu povisuju rizik nastanka Parkinsonove bolesti su: dob, ozljede glave, traume, okolina u kojoj osoba živi, virusi, psihičko stanje osobe itd. Ključno u razvoju same bolesti je da nedostatak dopamina uzrokuje neravnotežu između ekscitacijskih i inhibicijskih puteva te dovodi do nesrazmjera neurotransmitera. Glavni simptomi Parkinsonove bolesti su: rigor, tremor i bradikinezija. Najjednostavnija podjela simptoma je na primarne koji se javljaju na početku i sekundarne koji se javljaju kasnije razvojem same bolesti. Također postoji podjela na motoričke (tremor, bradikinezija,” freezing”, hod sitnim koracima itd.) i nemotoričke (anksioznost, depresija, nesanica, halucinacije itd.) simptome. Danas ne postoji lijek koji bi izliječio uzrok Parkinsonove bolesti, ali moguće je djelovati na simptome. Liječenje se provodi individualno sa holističkim i multidisiplinarnim pristupom u kojem medicinska sestra igra bitnu ulogu. Razlikujemo konvencionalne i komplementarne metode liječenja. Prvi lijek izbora kod konvencionalnih metoda je levodopa. U terapiji se koristi još nekoliko glavnih skupina lijekova; agonisti dopamina, amantadin, inhibitori katehol-o-metil transferaze i ranije upotrebljavani antikolinergici. Bitno je poznavati nuspojave lijekova te njihove interakcije međusobno kako bi medicinska sestra mogla reagirati u slučaju neželjenih efekata. Uz konvencionalne metode liječenja kombiniraju se i komplementarne metode koje liječenje čine potpunim. Tu je također bitna uloga medicinske sestre koja motivira, ohrabruje, pomaže i potiče oboljelog na aktivnosti. Neke od metoda su: tango i različiti plesovi, stolni tenis, art terapija, muzikoterapija, joga itd. Konzumiranjem zdrave prehrane i preporučenih dodataka prehrani moguće je pozitivno djeovati na olakšanje simptoma. Fizikalna terapija može korisno djelovati na hod, posturu i balans te omogućiti što dužu motoričku funkcionalnost. Parkinsonova bolest danas nije toliko fatalna zahvaljujući razvoju medicine i znanosti. Oboljelima od Parkinsonove bolesti danas je omogućen produžen i kvalitetniji život.