Acne vulgaris je jedna od najčešćih kožnih bolesti. Iako pogađa sve dobre skupine, najčešće se javlja u adolescentnoj dobi. Akne je multifaktorijalna kronična bolest prouzrokovana začepljenjem i upalom folikula dlake i pripadajućih lojnih žlijezda. Folikul dlake i lojne žlijezde zajedno čine pilosebacealnu jedinicu. Javlja se na seborejičnim područjima. Karakterizirana je neupalnim otvorenim i zatvorenim komedonima, upalnim papulama, pustulama, nodulama i cistama. Glavni patogeni čimbenici koji utječu na akne su folikularna hiperkeratoza, povećana proizvodnja sebuma, kolonizacija Propionibacterium acnes i upalni procesi. Prema smjernicama Europskog dermatološkog foruma akne dijelimo na acne comedonica, blag do umjeren papulopustulozni oblik, težak papulopustulozni oblik/umjeren oblik nodularna akne, nodularna akne/ acne conglobata. Ovisno o težini akne, primjenjuju se lokalne i oralne terapije. Preporuka liječenja prema težini akne je sljedeća. Acne comedonica: terapija u prvom redu lokalnim retinoidima, benzoil peroksid ili azelaična kiselina. Blag do umjeren papulopustulozni oblik: kombinacija lokalno adapalena s benzoil peroksidom ili kombinacija lokalno klindamicina s benzoil peroksidom, kod raširenijih oblika preporučuju se sustavni antibiotici s adapalenom. Težak papulopustulozni oblik/umjeren nodularni oblik: oralni izotretinoin, sustavno antibiotici s adapalenom, oralni antiandrogeni s antibioticima ili oralni antibiotici s lokalnom terapijom. Nodularna akne/ acne conglobata: oralni izotretinoin, oralni antibiotici s azelaičnom kiselinom, oralni antiandrogeni s antibioticima, oralni antibiotici s lokalno adapalenom i benzoil peroksidom. Akne utječe i na psihosocijalno stanje bolesnika, stoga je velika uloga i na medicinskim sestrama. Medicinska sestra mora slušati, promatrati i procjenjivati stanje bolesnika. Kod bolesnika s akne najčešće se javljaju anksioznost, smanjena razina samopoštovanja, socijalna izolacija i neupućenost.