Analizom i istraživanjem životne situacije kod starije populaciji koja je dosad živjela s obitelji i njihove nove okolina sa smještajem u obiteljskom domu ili udomiteljstvu dolazimo do određenih zanimljivosti koje rad predstavlja u cjelini. Opisuju se temeljne razlike smještaja kod obiteljskog doma i udomiteljstva i daje opis života i svakodnevne njege osoba smještenih u tim ustanovama. Također se opisju i njihove dijagnoze, životne situacije i trenutno stanje. Prema javno dostupnim demografskim podatcima postotak osoba starije životne dobi postaje polako, ali sigurno svake godine sve zastupljeniji u našem društvu, dok mlađa populacija relativno stagnira. Postaje jasno da zbog određenih medicinskih indikacija koje zahvate organizam u starosti samostalni život i vlastito samozbrinjavanje postaje neizvedivo, a potreba za svakodnevnom skrbi veća. Osobama starije životne dobi prije ili kasnije samostalni život postaje otežan te oni ili njihova obitelj će se odlučiti za primjeren smještaj u ustanovi gdje će profesionalno osoblje brinuti za njih. Iako većina populacije uvjerljivo i dalje želi da njihovi roditelji, osobe starije životne dobi, žive sa njima u svojoj starosti, zbog brojnih obaveza jednostavno takav ishod s vremenom više nije moguć. Trend porasta dobi stanovništva u svijetu traži proširenje i unapređenje usluge smještaja kao i razvijanje novih pristupa zdravstvene skrbi prema starijim osobama u sestrinskoj struci. Dok je udomiteljstvo pretežno način skrbi izvan vlastite obitelji u novoj „zamjenskoj“ obitelji, dom socijalne skrbi javna je ustanova i osnovana je za obavljanje profesionalne skrbi za osobe kojima je takva pomoć potrebna. Osim važnog obiteljskog načela u ustanovama su obavezni korisnika pravilno njegovati, pružiti mu primjerenu prehranu, smještaj, obuću i odjeću. Iako su smještaj u obiteljski dom i udomiteljstvo najčešći oblici smještaja, postoje određene razlike kod domiteljstva i obiteljskog doma koje na kraju utječu na izbor smještaja starije populacije. Također ne odgovara svaka usluga svakoj osobi podjednako zbog toga socijalni radnik treba naprijed odlučiti koji je izbor bolji za određenu situaciju kod individualne osobe. Tojest treba poznavati potrebe kod korisnika i smjestiti tu osobu u tip ustanove koji će takve potrebe najbolje zadovoljiti. Najvažnije razlike u smještaju odnose se na socijalne razlike, ali također važno je naglasiti da ono što određuje tko će gdje biti smješten prvenstveno ovisi o tome jeli ta osoba ima ugovornog ili zakonskog obveznika uzdržavanja i jeli posjeduje osobna sredstva kao i zdravstvenu sposobnost da brine o sebi. Također je značajna dostupnost određenog smještaja kao 31 i uvjeti prijašnjeg smještaja. Važno je razumjeti da stari ljudi vole razgovarati, raspravljati o dnevnoj politici, primijeniti svoje prošlo iskustvo na sadašnje probleme. Važno je stoga da oni održe svoje samopouzdanje i osjećaj dobrog osjećanja i kasnije u smještaju pa takvu praksu trebaju provoditi i sestre koje sa njima provode najviše vremena. Glavni cilj sestrinske skrbi i udomitelja bez obzira rade li u domu ili udomiteljstvu je da starijim osobama omogući što kvalitetniju njegu, samim time korisnici se osjećaju zadovoljni sobom i onim što su postigli u život. Većina ljudi što su sudjelovali u izradi rada, u anketi provedenoj na satu OIRUS-a, podržava smještaj starijih u ustanove iako vjeruju da sam standard u njima bi trebao biti i bolji. Također se pokazalo se da će smještaj starijih u institucionaliziranim ustanovama kao i udomiteljstvu u budućnosti biti u porastu.