Hospicijska skrb jest skrb za cijelu osobu, s ciljem da se zadovolje sve potrebe – fizičke, emocionalne, socijalne i duhovne. Palijativnu skrb treba izvoditi na uljudan, otvoren i osjetljiv način, sa osjetljivošću na osobne, kulturne i vjerske vrijednosti, vjerovanja i prakse, kao i uvažavanje kliničkih smjernica za afirmirane biotičke zakone pojedine zemlje. Pacijenti i obitelj su važni partneri u planiranju njihove skrbi i postupaka u vezi njihove bolesti. Središnji cilj palijativne skrbi jest postizanje, podrška, očuvanje i poboljšavanje najbolje moguće kvalitete života. Komunikacija je od iznimne važnosti, ista poboljšava skrb za pacijenta i može djelovati kao terapija. Na različitim se razinama pruža skrb za osobe na kraju života : palijativni pristup (koji se primjenjuje od strane liječnika, farmaceuta, osoblja za kućnu njegu i medicinskih sestara koje su višestruki aktivni sudionik koji neposredno provode zdravstvenu njegu, koordiniraju i rukovode s cjelokupnim procesom skrbi), opća palijativna skrb (gerijatri, onkolozi), te specijalistička ( koju provode volonteri i članovi obitelji). Svi oni zajedno pridonose da se i bolesnik i njegova obitelj osjeća zadovoljno i s ono malo života što je pacijentu ostalo, da s njime prožive i ono možda malo vremena na kvalitetan način, te mu svi zajedno pruže dostojan kraj koji zaslužuje svaka osoba.