U ovom radu prikazana su psihijatrijska stanja s kojima se susreće zdravstveno osoblje u radu hitne medicinske službe. Nakon uvoda s kratkom definicijom mentalnih poremećaja, sažeto je navedeno trenutno stanje u Hrvatskoj glede istih. Zatim su opisana posebnosti hitnih psihijatrijskih stanja. Tu ubrajamo stanja psihomotornog nemira i agresivnosti, anksioznost, suicidalnost, posttraumatski stresni poremećaj, delirij, psihički poremećaji kod intoksikacija … Kako su uz ta stanja uglavnom vezana uznemirenost, provokativnost i prijetnje pacijenata, sestrinske intervencije trebaju ukljuĉivati psihološku pomoć, primjenu ordinirane terapije, ali i stalan nadzor uz strpljiv i smirujući razgovor. Posebno je izdvojena važnost vještine sestrinske komunikacije. Ponekad je potrebna i fizička imobilizacija psihijatrijskih pacijenata. Prisilna hospitalizacija (koja je također prisutna kod ovih pacijenata) i fizička imobilizacija otvaraju pitanje etike u psihijatriji. Tu je potrebno spomenuti i stigmu koju nepravedno nose psihijatrijski pacijenti, te potrebu edukacije i mijenjanje stavova da bi oboljeli imali sva zajamčena prava na poštovanje, ravnopravnost i liječenje. Proces zdravstvene njege psihijatrijskog bolesnika se ukratko može svesti na sljedeće: promatranje-planiranje-djelovanje, uz prevenciju i adekvatne reakcije kojima se smanjuju stope ozljeđivanja. Važno je i vođenje sestrinske dokumentacije. Za krizne situacije to je izvješće o incidentu. Uloga medicinske sestre u cjelokupnom procesu zdravstvene zaštite psihijatrijskih pacijenata je nezamjenjiva, a njezina kontinuirana edukacija i profesionalno usavršavanje su nužni za unapređenje procesa zdravstvene zaštite. U hitnim stanjima u psihijatriji primjenjuju se kratke psihoterapijske intervencije i psihofarmakoterapija. Nekada je primjena psihofarmaka neophodna da smiri pacijenta kako bi se mogao obaviti psihijatrijski pregled.