Istraživanje je provedeno u udrugama tjelesnih invalida grada Bjelovara i Našica. Podaci su prikupljani anonimno, tj. putem anonimne ankete. Željelo se istražiti na koji način osobe s tjelesnim oštećenjima provode svoje slobodno vrijeme, te kvalitetu istog. Za sve razmatrane načine provođenja slobodnog vremena naglašava se potreba osiguravanja preduvjeta za njihovu realizaciju. S jedne strane, to je inicijativa, a s druge osiguravanje prostorne pristupačnosti, pristupačnosti informacija i razumijevanje problematike invaliditeta i težnje ovih osoba za jednakim mogućnostima u svim aspektima. Uslijed izostanka podrške okoline, smanjene pokretljivosti i emocionalnih teškoća, ovim je osobama katkad potrebno više vremena da obave većinu aktivnosti. To može pojačati osjećaj anksioznosti. Zato je potrebno podržavati osobu u svim aktivnostima koje provodi. Motivacija za određeni hobi može pridonijeti jačanju samopouzdanja, ispunjavanju slobodnog vremena i višoj razini samostalnosti. Okolina koja se ne prilagođava i ne podržava različitosti osobe, ograničava ili sprječava ravnopravno sudjelovanje osobe u društvu i aktivnostima. Zato u ovom kontekstu invaliditet nije jedina pojava koja onemogućuje funkcioniranje osobe. Aktivnim uključivanjem odnosno inkluzijom omogućuje se da ove osobe pruže svoj doprinos zajednici, što pozitivno utječe na percepciju osobe s invaliditetom o vlastitoj kvaliteti života.