Spajanje zavarivanjem jedan je od najraširenijih načina spajanja istovrsnih i raznovrsnih materijala koji će dati određeni sklop. Ono je bitno u oblikovanju i izvedbi metalnih konstrukcija. Cilj je da se ostvari kompaktnost spojenih komada. Najčešći oblici zavara su: rubni zavar, I-zavar, V-zavar, U-zavar, X-zavar, K-zavar, dvostruki U-zavar i J-zavar. Prije zavarivanja konstrukcija i pojednih dijelova potrebno je napraviti proračun koji služi kao osnova za dimenzioniranje zavarenog spoja. Ako se gledaju naprezanja u ovisnosti o vrsti sklopa tada imamo statička naprezanja kod nosivih čeličnih konstrukcija, te dinamička kod strojarskih dijelova. Prilikom zavarivanja također bitno je da se obrati pozornost na uvjete u kojima se zavaruje. Zavarivanja se prema načelu spajanja dijeli na zavarivanje taljenjem i zavarivanje pritiskom. Zavarivanje taljenjem dijeli se na: plinsko zavarivanje, elekrolučno zavarivanje, otporno zavarivanje, zavarivanje elektronskim snopom, zavarivanje plazmom, zavarivanje svjetlosnim snopom, aluminotermijsko zavarivanje, postupak WIG zavarivanja (Wolfram-Insert- Gas), MAG postupak zavarivanja (Metal-Aktiv-Gas), MIG postupak zavarivanja (Metall-Inert- Gas), zavarivanje pod zaštitnim prahom (EPP). Zavarivanje pritiskom dijeli se na: kovačko zavarivanje, elekrootporno zavarivanje od kojih su: točkasto zavarivanje, bradavičasto zavarivanje, sučeono zavarivanje pritiskom, zavarivanje trenjem, ultrazvučno zavarivanje.