Abstract | Osobe s mentalnom retardacijom ulaze u skupinu invalidnih osoba. Koristimo i naziv „osobe s teškoćama u razvoju“, „osobe s posebnim potrebama“, no u novije vrijeme za osobe s mentalnom retardacijom koristimo naziv „osobe s intelektualnim teškoćama“.
Poremećaji raspoloženja su emocionalni poremećaji koji se sastoje od duljih razdoblja pretjerane tuge, veselja ili oboje. Poremećaji raspoloženja se dijele na depresivne i bipolarne. Anksioznost i srodni poremećaji također utječu na raspoloženje.
Depresivni poremećaji su obilježeni tugom koja je dovoljno izražena ili dugotrajna da ometa funkcioniranje te nekad smanjuje zanimanje ili uživanje u aktivnostima.
Umjerena do teška depresija se liječi lijekovima, psihoterapijom ili s oboje, a ponekad i elektrokonvulzivnom terapijom. Neki bolesnici trebaju više od jednog tjedna lijeka ili kombinaciju lijekova.
Kod blažih oblika depresije često je učinkovita samo pojedinačna psihoterapija kao i kognitivno–bihevioralna terapija (pojedinačna ili grupna). Kognitivno– bihevioralna terapija se sve više rabi u borbi protiv inercije i poražavajućeg psihičkog sklopa u bolesnika s depresijom.
Napad manije se definira kao ≥1 tj. neprekidno pretjerano dobrog ili razdražljivog raspoloženja, praćenog s ≥3 dodatna simptoma: prevelikim samopouzdanjem ili grandioznošću, smanjenom potrebom za snom, govorljivošću većom od uobičajene, neprekidnim izvanrednim raspoloženjem, bijegom misli ili ubrzanim tijekom misli, rastresenošću, pojačanom ciljanom aktivnošću i pretjeranim bavljenjem aktivnostima koje pružaju zadovoljstvo, a povezane su s velikom opasnošću od nepoželjnih posljedica (npr. ozljede, gubitka novca).
Holizam promatra čovjeka van granica, medicine, biologije sociologije i psihologije u klasičnom smislu, objedinjuje te discipline i sagledava čovjeka u širem kontekstu, sa svim njegovim dimenzijama uključujući i zajednicu u kojoj živi. Čovjek se gleda kao individua sa svim svojim osobnostima. Osnova holističkog pristupa pacijentu je da je pacijent aktivni i ravnopravni sudionik u procesu liječenja i kao takav snosi dio odgovornosti za ishod liječenja.
Etički kodeks je skup smjernica, tj. načela koje propisuju i nalažu prihvatljiv skup ponašanja psihijatrijskih medicinskih sestara. Etički kodeks propisuje etička načela i vrijednosti koje usmjeravaju sve članove psihijatrijske sestrinske profesije. On postavlja okvir za profesionalnu odgovornosti, dok promiče visoke etičke standarde u praksi i pruža mjerilo medicinskim sestrama prilikom samoprocjene.
U radu s depresivnim bolesnikom, sestra treba pokazati svoje umijeće strpljenja i razumijevanja. Bolesnici trebaju uz profesionalan odnos i osjećaj prihvaćenosti, ljubavi i fizičkog kontakta (dodir, držanje za ruku, tapšanje po ramenu, glađenje po kosi). Sestra treba takvom bolesniku stalno iznova pružati poticaj za životom, dokazivati svoju dobru volju za pomoći i razvijati kod bolesnika osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja. |