Uvod: San je jedan od preduvjeta za normalan rast i razvoj, stoga je važno da roditelji uspostave rituale i zdravu naviku spavanja djeteta. Tijekom noći izmjenjuju se non-REM i REM faze sanjanja, a svaka od njih ima svoje karakteristike te se u njima mogu javiti poremećaji spavanja, poput noćnih mora, noćnih strahova, hrkanja. Cilj: Ostvariti uvid u navike spavanja predškolske djece te ispitati hipoteze. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno pomoću prilagođenog anonimnog anketnog upitnika temeljenog na Children's Sleep Habits Questionnaire. Upitnik je ispunilo 320 roditelja djece u vrtićima u Zagrebu i Sisku. Dobiveni rezultati prikazani su grafičkim prikazima pomoću metoda deskriptivne statistike, a hipoteze su ispitane pomoću hi-kvadrat-testa. Rezultati: Prikazano je da od 320 ispitanika 64% njih odlazi na spavanje između 21 i 22 sata, 59% budi se između 7 i 8 sati, stoga je ukupna količina sna između 9 i 10 sati. S roditeljima spava 40% djece. Rezultati dobiveni hi-kvadrat testom ukazuju da nivo obrazovanja roditelja ne utječe na mjesto spavanja djeteta niti na poremećaje spavanja te da na vrijeme odlaska na spavanje utječe da li dijete ima starijeg brata ili sestru. Rasprava: U istraživanju je dobiveno kako djeca, uspoređujući s japanskom djecom, imaju podjednako vrijeme odlaska na spavanje, vrijeme buđenja te ukupan broj sati sna tijekom noći. Djeca u dobi od dvije i pol te tri godine ne spavaju dovoljno dugo, s obzirom na Ferberovu tablicu preporučene količine sna. Zaključak: Djeca koja pohađaju vrtić imaju dobre navike spavanja i nemaju značajnijih problema sa spavanjem.