| Abstract (croatian) | Cilj rada je utvrditi relacije, funkcionalnu povezanost nekih motoričkih sposobnosti sa uspješnošću, preciznošću gađanja vatrenim oružjem kod studenata Visoke policijske škole u Zagrebu. Kriterijska varijabla gađanje (KRITERIJ (KRIT.) PUCANJE), vjerojatno zbog svoje kompleksne latentne strukture, nije pokazala statistički značajnu povezanost niti s jednim od primijenjenih nezavisnih prediktora. Rezultati nas upućuju na zaključak da uspješnost gađanja vatrenim oružjem ovisi o velikom broju kako endogenih tako i egzogenih faktora ograničenja, stanju stresa (opterećenja studenta, policijskog službenika) ili mogućeg straha policijskog službenika izloženog traumatičnim događajima u profesionalnim situacijama različite složenosti. Međutim, možda postoji vjerojatnost veće povezanosti između gađanja vatrenim oružjem i ostalih mjernih prediktora koje smo mjerili u ovom radu kada bismo modificirali testove gađanja i koristili druge nezavisne prediktore u slijedećim znanstvenim istraživanjima. Multivarijatna regresijska analiza pokazuje da izabrani skup prediktora statistički značajno ne utječe na vrijednosti rezultata gađanja studenata Visoke policijske škole. Ne postoji statistički značajna funkcionalna veza između jedne zavisne varijable i više nezavisnih varijabli na razini (p>0, 05) (tablica 2). Rezultati dosadašnjih istraživanja domaćih autora (Leko, Jantolek i Behin, 2016 ; Jozić, 2020) i istraživanja rađenih na ovu temu potvrđuju dobivene rezultate rada da je povezanost i utjecaj rezultata u testovima koji procjenjuju repetitivnu snagu ruku i ramenog pojasa, trupa i nogu kao i utjecaj testova antropometrijskih karakteristika na preciznost gađanja vatrenim oružjem vrlo niska i nema statističku značajnost. Niska je vjerojatno zbog velike varijacije između vrijednosti prediktora, uzetih motoričkih varijabli da bi se prezentirala tražena, statistički značajna povezanost. U budućim istraživanjima bilo bi nužno provesti znanstveno istraživanje na značajno većem broju entiteta i aplicirate druge, osjetljivije testove koje mjere latentnu dimenziju preciznosti gađanja vatrenim oružjem. Usprkos činjenici što nisu dobiveni statistički značajni utjecaji prediktora na kriterij uspješnosti gađanja vatrenim oružjem treba i dalje stremiti postignuću željene razine tjelesne mase policijskih službenika, optimalne razine motoričkih sposobnosti (preciznosti, sigurnosti pucanja, snazi stiska šake) (Rodd, Leasure-Woodburn i Wilson, 2008), eksplozivne snage donjih ekstremiteta (Đuranović, 2009), kontrole emocija, pobuđenosti, anksioznosti, stresa euforije, bijesa (Sertić i Lazić, 2014) koji determiniraju situacijsku efikasnost strijelaca, u ovom slučaju policijskih službenika (Jozić, 2020 ; Plečko, 2020). |
