Jedna od najčešćih kroničnih bolesti u djece je šećerna bolest. Broj oboljele djece je iz godine u godinu sve veći. Zbog doživotnog trajanja bolesti, dinamičnosti metabolizma i specifčnog psihičkog razvoja u periodu odrastanja terapija šećerne bolesti tipa 1 koju ima 90 – 95% oboljele djece je vrlo kompleksna. Osnovni cilj terapije je dobra metabolička kontrola, izbjeći ili barem odgoditi mikro- i makrovaskularne komplikacije bolesti i postići dobru kvalitetu života. Uz napredne tehnologije (npr.inzulinska pumpa) i dostignuća u liječenju najveći doprinos dobroj samokomtroli, poboljšanju kvalitete života i odgađanju pojave kroničnih komplikacija daje dobar timski rad zdravstvenog osoblja, bolesnika i njegove obitelji te njihova edukacija i motivacija. Uspješnost liječenja uvelike ovisi o dobroj edukaciji u čemu medicinska sestra ima vodeću ulogu. Zadatak medicinske sestre je procijeniti specifična znanja oboljelog djeteta i njegove obitelji, provjeriti koliko je bolesnik razumio bolest i principe liječenja, aktivno slušanje, pregovaranje s bolesnikom o postavljenim ciljevima liječenja, izmjenjivanje informacija o bolesti s djetetom i roditeljima na ispravan način. Proces edukacije od strane medicinske sestre započinje već pri prvoj hospitalizaciji djeteta zbog šećerne bolesti. Edukacija se nastavlja trajno, prilagođena je dobi djeteta i mijenja se s odrastanjem. Također su u edukaciju uključeni i roditelji. U procesu poticanja i osnaživanja bolesnika i obitelji potreban je holistički i empatičan pristup s ciljem uspostavljanja povjerenja i što bolje kontrole bolesti. Sestra mora znati i moći tretirati dijete kao jedinstveno biće posebno i specifično. Profesionalan i korektan odnos medicinske sestre se očekuje i u odnosu prema roditeljima jer su oni vrlo važna karika u liječenju djeteta oboljelog od šećerne bolesti. Od roditelja se očekuje aktivan pristup, svakodnevno praćenje samokontrole i donošenje odluka što nije nimalo lako. Rezultat kvalitetnog pristupa medicinske sestre oboljelom i njegovoj obitelji jest dobro educiran roditelj i oboljelo dijete, jaka motiviranost i iznimno dobra komunikacija s dijabetološkim timom.