Suicidalno ponašanje se najčešće definira kao autoagresivan čin s fatalnim posljedicama. U svijetu godišnje oko milijun ljudi počini suicid. Stoga se može reći kako se stopa suicida u posljednjih 50 godina znatno povisila i to za 60%. Čimbenici rizika za razvoj suicidalnog ponašanja su: dob iznad 45 godina, bolesti ovisnosti, psihičke bolesti, socijalne neprilike, prethodni pokušaj suicida, prethodna hospitalizacija, tjelesna oboljenja i postojanje suicidalnih misli i ponašanja. Biološke osnove imaju značajnu ulogu u formiranju suicidalnog ponašanja kod pojedinih populacija. Stoga je potrebno obratiti pozornost na koncentraciju kolesterola i serotonina. Razvoj suicidalnog ponašanja može se objasniti modelom stres-dijateze, gdje dolazi do interakcije bioloških, psiholoških i psihijatrijskih čimbenika s ranijim traumatskim iskustvima. Psihijatrijski poremećaji imaju važnu ulogu u razvoju rizika za suicidalno ponašanje, a posebno depresija, bipolarni afektivni poremećaj (BAP) i alkoholizam. Klinička slika bolesnika sa suicidalnim ponašanjem obuhvaća: pasivne i aktivne suicidalne ideje te rane i kasne znakove pojave rizika za suicid. Suicidalno ponašanje je često praćeno stigmom koja može biti javna i samostigma. Javna stigma i samostigma kod bolesnika uzrokuju socijalnu izolaciju, pad beznađa te promjene u dosadašnjem funkcioniranju bolesnika. Bolesnici sa suicidalnim ponašanjem se liječe psihoterapijom, psihofarmakoterapijom i elektrostimulativnom terapijom (EST). Medicinska sestra/tehničar tijekom procesa zdravstvene njege kontinuirano vodi brigu o bolesniku, educira bolesnika i obitelj, prikuplja podatke, procjenjuje rizik za počinjenje suicida te sprječava pokušaj suicida. Također, je važno da medicinske sestre/ tehničari svakodnevno vode sestrinsku dokumentaciju te da u nju upisuju sve provedene postupke i neželjene događaje. Važno je da medicinske sestre/tehničari tijekom procesa zdravstvene njege aktivno sudjeluju u procesu liječenja bolesnika sa suicidalnim ponašanjem te da bolesnika poduče mjerama prevencije suicidalnog ponašanja. Zatim osiguravaju sigurnu okolinu za bolesnika i potiče ga na verbalizaciju osjećaja i problema kako bi doprinijela olakšanju stanja.