Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Sastoji se od dva režnja koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom kojeg zovemo vrat štitnjače i koja nalikuje na slovo H ili krilima leptira. Izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne funkcije. Za stvaranje tih hormona potreban je jod koji se nalazi u hrani i vodi. Kada nastupi bilo koji poremećaj u mehanizmu rada štitnjače, lučenje, a zatim i koncentracija T3 i T4 bit će narušena. Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se UZV štitnjače, laboratorijski krvni testovi, punkcija štitnjače i scintigrafija. Povećana štitnjača ili struma (guša) najčešća je manifestacija bolesti štitnjače. Kod svih sumnjivih čvorova, odnosno tumora štitnjače odstranjuje se cijeli režanj (totalna lobektomija) te se obavlja hitna patohistološka obrada. Ako se nakon obrade potvrdi sumnja na zloćudni tumor onda se odstranjuje i drugi režanj štitnjače (totalna tireoidektomija). Kod svih tipova karcinoma radi se totalna tireoidektomija. Kada se radi o papilarnom i folikularnom karcinomu četiri do pet tjedana nakon operacije radi se kontrolna scintigrafija tijela radioaktivnim jodom 131 i po potrebi se daje terapijska doza za uništenje ležišta štitnjače možebitnih zaostalih metastatskih stanica. Nakon ovog liječenja bolesnicima se uvodi nadomjesna terapija levotiroksinom (najčešće Euthyrox) kojim će se nadoknaditi nedostatak hormona. Potrebna je redovita kontrola TSH gdje TSH mora biti niži jer visoke vrijednosti mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora. Medicinska sestra prati bolesnika od trenutka zaprimanja na bolničko liječenje, pa sve do otpuštanja na kućnu njegu. Dužna je unaprjeđivati svoje znanje i vještine, svakom pacijentu pristupati holistički kao pojedincu i težiti što potpunijoj i kvalitetnijoj zdravstvenoj skrbi.