U palijativnoj skrbi i skrbi na kraju života bolesnika, medicinske sestre se svakodnevno suočavaju s nizom etičkih pitanja i dilema, koje su često usmjerene na okončanje boli i patnje. Jedno od najznačajnijih etičkih pitanja u palijativnoj skrbi je pitanje okončanja života na zahtjev bolesnika ili eutanazije, što se smatra ilegalnom praksom u gotovo svim zemljama svijeta. Učestalost zahtjeva za eutanazijom povećala se legalizacijom postupka, koji postaje dostupan bolesniku. Eutanazija je zakonski regulirana u Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, a odluka o prihvaćanju zahtjeva donosi se na temelju konzultacija liječnika. Bolesnici koji najčešće zahtijevaju eutanaziju su oboljeli od bolesti i poremećaja koji značajno narušavaju kvalitetu života kroz smanjenje funkcionalnosti i samostalnosti. Utjecaj na smanjenje želje za eutanazijom kroz poboljšanje kvalitete života neizlječivo oboljelih ima palijativna skrb, koja u fokus pružanja usluga stavlja potrebe bolesnika i njegove obitelji. Palijativna skrb provodi se kroz multidisciplinarni pristup i usmjerena je na ublažavanje simptoma i patnje te postizanje optimalne kvalitete života tijekom cijelog kontinuuma bolesti. Palijativna se skrb provodi u svim okruženjima i uz poštivanje standardiziranih smjernica, a svaki bolesnik s dijagnozom neizlječive bolesti ima pravo na palijativnu skrb. Ublažavanje simptoma i patnje te optimizacija kvalitete života ključni su ciljevi palijativne skrbi kojima se bolesniku osigurava dostojanstvo na kraju života i mirna smrt.