Abstract | Mozak je najsloženiji organ u ljudskom tijelu i smatra se središtem inteligencije, pokretačem tijela, kontrolorom osjeta i ponašanja, te izvorom kvaliteta koje karakteriziraju osobu. Dijeli se na prednji, srednji i stražnji mozak, koji uključuje kralježničnu moždinu, moždano deblo i mali mozak, a smješten je unutar koštanog omotača koji se naziva lubanja. Vitalne funkcije, poput otkucaja srca i disanja, pod kontrolom su stražnjeg mozga. Mozak je organizirana struktura, podijeljena na mnoge komponente koje služe određenim i važnim funkcijama. Rad mozga je precizan, temelji se na stvaranju veza i obuhvaća područje kognitivne funkcije koja proizlazi iz strukture i dinamike neurona. Najčešća ozljeda mozga je traumatska, koja je obično posljedica udarca, trzaja ili prodorne ozljede glave koja dovodi do poremećaja normalne funkcije mozga. Početna procjena traume mozga uključuje prikupljanje informacija i procjenu mehanizma ozljede i da li je ista dovela do gubitka svijesti. Ako je gubitak svijesti bio prisutan, važno je procijeniti vrijeme trajanja istog. Liječenje traume mozga razlikuje se ovisno o težini ozljede. Blaža trauma mozga uključuje neurološku procjenu i edukaciju bolesnika o simptomima nakon ozljede, koji se mogu manifestirati kao razdražljivost, umor, glavobolja i poremećaj spavanja, a ovi se simptomi najčešće spontano povlače. Liječenje umjerene do teške traume mozga usmjereno je na optimizaciju funkcionalnog oporavka i minimiziranje rizika za razvoj sekundarne ozljede mozga . |